Digital Smile Design je revolucionarni novi način planiranja i sprovođenja stomatološkog zahvata. To je jedina metoda koja ravnopravno uključuje pacijenta u proces donošenja odluka važnih za konačni ishod zahvata kojem se podvrgava. DSD omogućava da lekar prikaže pacijentu 2D i 3D snimke njegove vilice i potom pokaže kako bi njegovi zubi izgledali u svakoj od ponuđenih varijanti tretmana. Ovaj metod čini čitav odnos između zubara i pacijenta transparentnim, jer zubar garantuje pacijentu da će na kraju tretmana zubi izgledati upravo onako kako je prikazano na slici u fazi planiranja, bilo da je reč o prirodnim zubima ili implantima. To je i razlog zašto ovaj sistem nosi naziv digitalni dizajn osmeha – jer pacijent skoro sasvim sam odučuje kako će izgledati njegov osmeh, a doktor je tu da kaže i pokaže šta je moguće a šta ne. Upravo zato samo zubari koji su potpuno sigurni u svoje umeće koriste DSD, jer je potreban prvoklasni zubar da izvede svaki zahvat tačno na način koji je predvideo program.
U osnovi DSD metode nalazi se kompleksan softver koji analizira oblik lica, stanje zuba i desni, proporcije vilice i usta, kao i rad mišića, što omogućava da se unapred predvide rezultati svake predložene zubarske metode, kao i da se prikaže očekivani konačni rezultat, i to ne samo statičnim slikama, već i putem videa i 3D modela. Jedinstvena osobina DSD softvera je to što uzima u obzir i kontrakcije lica i emocije u različitim svakodnevnim situacijama, tako da pacijent može videti kako će njegovo lice i zubi po okončanju tretmana izgledati kada govori, kada se smeje, kada su usta zatvorena ili kada žvaće. Centralni korak u DSD metodi je izrada privremenih krunica na osnovu merenja iz DSD programa, u skladu sa unapred dogovorenom vizijom konačnog rešenja. Model budućih zuba se izrađuje tako da se može ugraditi preko postojećih zuba, kako bi pacijent probao ponuđeno rešenje, video kako će izgledati sa njim i potom dao dalje sugestije za rad zubaru. Ovaj korak garantuje da u finalnoj fazi, kada dobije stalne krunice, pacijent neće doživeti nijedno iznenađenje i da neće biti komplikovanih i skupih korekcija posle obavljenog zahvata jer pacijent nije bio svestan nekog od aspekata svog novog zubnog aparata.
Za razvoj DSD metode zaslužan je brazilski lekar Kristijan Kočmen, koji se tokom višegodišnjeg rada fokusirao na problem komunikacije sa pacijentom i adekvatne vizuelizacije svih preloženih varijanti za rešavanje potreba pacijenta, od ugradnje jedne krunice do planiranja potpunog implantskog rada. Doktor Kočmen lično je vršio obuku polazika u Dubrovniku, a doktor Cvejanović se po završenoj obuci pridružio malom broju stomatologa iz našeg regiona koji poseduju sertifikat za korišćenje DSD metode.