Proteza koja je fiksirana na implante nazivamo se zubna proteza na drikere, kako bi je razlikovali od fiksne proteze tj. fiksnog ortodontskog aparata koji ispravlja zube, a još neki od izraza u upotrebi su proteza na implantima ili proteza na lokatorima. Ovaj tip proteze podrazumeva ugradnju tri ili četiri implanta po vilici i kasnije kačenje dentalne proteze na ugrađene implante.
Proteze na drikere se danas nešto ređe izrađuju i koriste se uglavnom kada nema dovoljno kosti za druga implantska rešenja ili pacijent ne može odmah da priušti fiksni implantski rad. Pacijenti koji su suočeni sa problemom bezubosti ili skore bezubosti češće biraju ALL ON 4 i ALL ON 6 rešenja, koja podrazumevaju ugradnju sličnog broja implanata, uz korišćenje definitivnih fiksnih keramičkih krunica umesto pokretnih plastičnih proteza.
Zubna proteza na drikere je jeftinija od ALL ON 4 rada, ali ako se već podvrgavaju ugradnji četiri implanta po vilici, većina pacijenata bira fiksne krunice, koje pružaju daleko veći komfor. Taj komfor se odražava i kroz privremeno rešenje, koje pacijent nosi u mesecima dok implanti urastaju u kost. Kod proteze na drikere, privremeni rad je obična plastična proteza, dok je kod ALL ON 4 rada to fiksni privremeni most.
Velika prednost fiksnog rada je i u izgledu, jer krunice imaju izgled savršenih zdravih zuba, dok su ostale prednosti prirodan govor, uživanje u hrani, lakša higijena, kao i sama činjenica da se fiksni rad ne pomera u ustima, za razliku od proteze.
Plastična proteza na drikerima je odlična zamena za obične plastične proteze, kakve koristi većina starijih građana u našoj zemlji. Nema više lepljenja proteze raznim sredstvima, proteza je stabilna i žvakanje je daleko lakše. Iz tog razloga plastičnu protezu na implantima preporučujemo kao odlično rešenje za problem bezubosti, posebno kod pacijenata koji ne žele da ulažu veće svote novca u implantski rad sa keramičkim krunicama.
Pacijenti koji su nosili plastične proteze obično su vrlo zadovoljni protezama na drikere. Kada pacijenti koji imaju obične plastične proteze dobiju protezu na drikere, posebno ih raduje to što više nema dela proteze koji stoji na nepcima i blokira receptore ukusa, pa pacijenti ponovo mogu da uživaju u hrani. Sa druge strane, pacijenti koji dolaze sa prirodnim zubima koji su propali i žele trajno rešenje obično se teško privikavaju na takvu protezu, jer su navikli na osećaj koji pružaju prirodni zubi, i njima savetujemo da se odmah odluče za fiksni rad.
Ovde treba skrenuti pažnju da pacijenti često mešaju proteze na drikere i privremene proteza za zube, što su dve različite proteze, iako imaju mnogo sličnosti. Obe su plastične i obe su fiksirane na implante, međutim privremene proteze za zube nisu tako tako trajne, jer se nose samo oko šest meseci, dok se čeka na srastanje implanata i zuba pre postavljanja ALL ON 6 rada. Sa druge strane, proteze na drikere su zamišljene kao trajno rešenje, mada se one u praksi sve više napuštaju u korist ALL ON 6 rada.
Sama procedura izrade proteze je relativno jednostavna. Idealan broj dentalnih implanata za plastičnu protezu je četiri na svakoj vilici, ali često se rade i proteze sa tri implanta po vilici. Prednost korišćenja četiri šrafa je to što pacijent ne mora brinuti o eventualnim komplikacijama, jer ukoliko se dogodi da se titanijumski šraf ne integriše u viličnu kost cela implantno-protezna konstrukcija nastavlja da se drži na preostala tri implanta.
Prva faza izrade podrazumeva ugradnju tri do četiri zubna implanta, prešivanje dentalnih šrafova i period mirovanja od minimum tri meseca u donjoj i četiri meseca u gornjoj vilici za srastanje titanijumskih šrafova i kosti. U privremenom periodu se koriste obične proteze koje se skidaju. To mogu biti proteze koje paciejnti već imaju ali su prepravljene i mekano podložene kako ne bi pritiskale hirurške rane ili mogu biti nove privremene proteze za pacijente koji do sada nisu imali proteze.
Nakon nekoliko meseci zubni implanti se otvaraju, na veštačke zube se šrafe lokatori, a u dentalnu protezu se ubacuju prstenovi koji će se zakačiti na implante-lokatore kao drikeri. U ovoj fazi se pravi uvek nova plastična proteza koja će biti redukovana na nepcima i po drugim osama a zatim ojačana metalnim žicama kako tako redukovana ne bi pukla. Od trenutka kada je proteza postavljena pracijent može normalno da govori i jede.
Do skora je ovo pravilo uglavnom važilo, ali ne više. Zaista, kada nakon analize 3D ortopana uočimo da pacijent nema dovoljnu količinu kosti za ugradnju 6-8 dentalnih implanata, tada se savetuje ugradnja proteze. Međutim, napredak na polju materijala za izradu implanata omogućava nam da implante postavljamo i na mesta koja su ranije bila rizična, i, što je još važnije, napredovale su i tehnike nadoknade kostiju tako da se vilica može uspešno pripremiti za fiksni zubni rad, iako po nešto višoj ceni. Iz godine u godinu sve više pacijenata odlučuje se za fiksni zubni rad i pored inicijalno slabih kostiju ili nedostatka kostiju.